БАБУН ИЗ МОГА КРАЈА
Архива Бр. 36.
20-7-`12.
У понуди је летњи хит из сатиричне продукције „e-novine“, лидера у сатиричарењу & лелекању над српским злочинима на простору Западног Балкана.
У питању је тренутно тема број један – Устав Србије. На својеврстан духовит начин, талентовани млади сатиричар Tomislav Marković, пред којим је несумљиво блистава каријера нарученог сатиричара, измешта тему из сувопарног правног оквира у простор пљуваонице и мародерског сакаћења сопственог народа, што је, признаћемо, одраз велике интелекуалне храбрости и бистрине ума.Већ првом реченицом, ТМ нас уводи у фабулу козерије:
Затим следи серија „параграфа“, све врцавији и духовитији један од другог. Па тако налазимо на скоро генијалне хуморне конструкте...
je Republika Srpska neotuđivi ratni plen Srbije
Republika Srbija je država svih Srba i svih građana Srbije koji se osećaju kao Srbi, zasnovana na vladavini prava jačeg i društvenoj nepravdi, načelima partokratske demokratije, ljudskim i manjinskim neslobodama i pripadnosti palanačkim principima i hinjenim vrednostima.
Grb Republike Srbije se koristi kao Veliki grb i kao Mali grb, u zavisnosti da li je dvoglavi orao-mutant već odrastao ili je tek ptiče u gnezdu.
Zastava Republike Srbije postoji i koristi se kao državnički rekvizit za brisanje nosa, glancanje cokula i otklanjanje tvrdokornih mrlja na uniformi. U slučaju ratne oskudice, zastava se mejozom transformiše u svilene gajtane.
Himna Republike Srbije je tolerantna i miroljubiva pesma "Bože pravde", koja pesnički nadahnuto čuva srpski ratni plan ("srpske zemlje"), prosvećeno traži pomoć od boga za trijumf u pokolju ("Kad nastupe borbe dani/k’ pobedi mu vodi hod"), te inovira militarističku doktrinu i inauguriše novi rod vojske – "srpski rod".
Teritorija Republike Srbije je jedinstvena, neodređena i sklona proširenju na susedne države. U trenucima nacionalnog amoka, teritorija se volšebno preobražava u svetu srpsku zemlju.
Granica Republike Srbije je ekstremno ekstrovertna, okrenuta ka spolja, izrazito labilnog karaktera, vrlo pokretljiva i često voli da ode u patronažni obilazak susednih zemalja.
Glavni grad Republike Srbije je masovna grobnica (po izboru).
U Republici Srbiji u službenoj upotrebi su jezik mržnje i ćiriličko pismo zaborava.
Upotreba drugih jezika i pisama dozvoljena je između četiri zida.
Republika Srbija štiti prava Srba u inostranstvu, pogotovo pravo na balvan-revoluciju, otvaranje koncentracionih logora, etničko čišćenje nesrpskog stanovništva, genocidčiće (u granicama skromnih mogućnosti) i stvaranje genocidnih tvorevina.
Republika Srbija štiti prava manjina na specijalnim lokacijama (favela, logor, geto).
Opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava i potvrđeni međunarodni ugovori sastavni su deo pravnog poretka Republike Srbije sve dok nas ne izda strpljenje, a onda počinje opštenarodno veselje sa pevanjem ratničkih popevki i pucanjem u pripadnike inovernih plemena.
Stranci imaju sva prava zajamčena Ustavom i zakonom: da plate i na mostu i na ćupriji; da popiju batine s nogu; da budu proglašeni špijunima i bačeni u kazamat; da budu pokršteni; a ukoliko je stranac navijač, stiče i posebno pravo da bude ubijen.
(nastaviće se)
Па, запитах се, ко је сад па овај другосрбијански Керемпух, реинканирана дворска луда Синан – паше?
Сем што је десна рука Pere Lukovića, домобрана овдашњег - што је и за очекивати – сазнадох путем сокоћала званог Интернет, да је рођен у Белосавцима код Младеновца, не тако далеке 1976 годне.
Пу, `бем ли му срчаницу!
Па то ми земљак, такорекући!
Цитат: Белосавци су младо насеље засновано за време Карађорђа. Први су досељеници од Сјенице, и њих је довео Карађорђе 1809. године.
Од чега попбегоше из Сјенице у Шумадију? Од српских кољача?
Па да је Карађарђе знао кога смешта и штити у Шумадији, сам би му претке на кочеве побо.
И овај, што је Карађорђу дужан живот, сад разметљиво пише – о „злочиначкој традицији српског народа“.
Е, Томиславе, љубила те мајка у ладно чело!
Ова нехотична Карађорђева грешка сада је урбана фаца града Београда. Гејак у мозгу, потурица у души.
![]() |
| Dobar ovaj Marinković, da ga objavimo: Luković se telepatski obraća Markoviću |
Објавио 4 књиге:
Графите на улицу! 1995. (афоризми)
Снег на испиту зрелости 1999. (песме)
Рвање с анђелом 2003. (песме)
На месту злочина 2005. (афоризми)
Из његових првих песничких покушаја, може се видети колико је опседнут ткивима. Крв, кожа, изнутрице, опет крв, па опет кожа, и тако од раке до раке. На тој мртвачкој, мародерској, кужној, анатомској подлози гради своју „мултижанровску сатиру“ од које се другосрбијанско читалаштво кида од смеха...
Svako odere tuđu kožu
Svako otkrije da je čovek
Od krvi i mesa sačinjen
Svako tuđu kožu napuni
Zlatnim zubima,televizorima,
Veš-mašinama i escajgom
Svako tuđu kožu
Stavi u izlog
Crnoberzijanske radnje
Ko ne proda kožu na vreme
Ko ne opere pare
Nek’ bere kožu na šiljak
VIS Maroderi, sa debi-albuma Ne pitaj za prvi milion
Кад се зна где му је мождана пупчана врпца повезана са изнутрицама Pere Lukovića, скоро да постаје природан начин на који се бави својим списанијима....
Hemikalije zaborava: Streljocidi, lešocidi i krikocidi
Nijedne nema bolje od naše kurobolje
"Celo društvo može zapasti u kolektivno stanje poricanja a da to nema nikakve veze s nekim razvijenim staljinističkim ili orvelovskim oblikom kontrole mišljenja. Iako niko ne kaže šta treba misliti ...
Zanimljiva gramatika smrti: Testovi za po(st)četnike
Deklinacija, konjugacija, egzekucija
Budući da su ratovi u bivšoj Jugoslaviji počeli rečima – daleke 1987. godine kada je Milošević doveo svoje ljude u medije i otpočeo pripremu za klanje, mada je i pre ...
Gramatika smrti: Srpski za po(st)četnike
Rečnik genocidnih nedoumica
Da nisam heroj, bio bih ratni zločinac
Nacionalno blago onom ko rano poludi
Hladnjača u Ćosićevom dvorištu
Kontinuitet desnila: I posle Borisa – Toma
Није више чудно и што пише о (нечијем) „паланачком менталитету“. Јер, да је остао "сељак у срцу и души", не би тако писао. Већ, ишчупао је сељака из себе, па није остало ништа.
На страну сад Кустурица. Само сељобер у потпуно сељоберском смислу може изједначавати безначајни аустроугарски бункер са Калимегданском и Пертроварадинском тврђавом. Али ова моја земљачка сељоберчина иде до краја у свом „хумору“ и у „причу“ укључује и „Ћеле-кулу“, па му ни то није доста смешно, него на све качи причу о „Батајници“, и опет, костима, кожи, крви, калцијуму...
Okupacija i kamenovanje mozga
Kalemegdan je veliko nalazište kamena i to baš onakvog kakav je tebi potreban – drevnog a upotrebljivog. Dođi, ruši, tovari i nosi. Usput ćeš i meni učiniti uslugu, jer ćeš mi vratiti slobodu kretanja gradom, a i oslobodićeš mi prostor za tržne centre, poslovne objekte, stambene zgrade i omiljena mi parking mesta. Bez rušenja nema stvaranja, to je moje osnovno životno geslo.“
Svetli primer gospodara glavnog grada odmah su počele da slede i velmože iz sporednih gradova. Tako je Novi Sad Kusturici ponudio Petrovaradinsku tvrđavu, Zaječar – gamzigradsko kamenje, Golubac – tvrđavu na ulazu u Đerdapsku klisuru, Inđija – rimokatoličku crkvu svete Petke, Novi Bečej – dvorac Karačoni... Milorad Dodik je hteo da sruši nekoliko džamija u Republici Srpskoj, ali se onda setio da su sve već porušene. Najzanimljiviji predlog stigao je iz Niša koji je ožalošćenom dunđeru ponudio Ćele kulu. Ova građevina ima malu prednost u odnosu na ostale relikte prohujalih vremena kad su se Srbi zlopatili pod okupatorskim čizmama i opancima, jer osim kamena ima i uzidane lobanje koje se savršeno uklapaju u graditeljski koncept Emira Kusturice i njegovog patrona Milorada Dodika. Doduše, od prvobitne 952 mrtvačke glave danas je preteklo samo 59. Ako je to graditelju malo, dodatni građevinski materijal može da potraži u Batajnici, u jezeru Perućac, u Dunavu kod Kladova i na još nekim za sada nepoznatim lokacijama, koje bi mogao lako da dokuči ako se raspita kod nekih svojih poznanika iz najbližeg Miloševićevog okruženja. O Republici Srpskoj da i ne govorimo, tamo se nalazištima građevinskog materijala bogatog kalcijumom ni broj ne zna. Niti želi da se zna.
Па зар такав и није идеалан да шири љубав са Шиптарима? Доказани антифашиста, значи мрзи Србе, значи довољно је.
Tomislav Marković, Srbin u Prištini
Razgovarao: Vullnet Krasniqi
Zamenik glavnog urednika e-novina Tomislav Marković boravio je od 14. do 17. oktobra u Prištini na Internacionalnom pesničkom festivalu Polip, gde je dao intervju za "Koha ditore" pod naslovom "Poezia thumbuese në Serbi konsiderohet tradhti"
Речју, исти су.
Е, Мучени Карађорђе, шта учини те нам остави скота у Шумадији.
***
Додатак након 14 година:
Zoolegend из будућности:
"Patriotizam je ropstvo" — размишљао је у себи.
"Prezime je ropstvo"...
"Ime je ropstvo"...
"Svest je logor žicom ograđen"...
"Telo je sranje"...
"Nisam birao da se rodim. Niko me nije pitao šta ću biti"...
"Moje pravo je da izaberem šta ću da budem. Moje pravo je da izaberem!"...
Погледао се у огледало. Био је задовољан, скоро задивљен својим ликоком бабуна мужјака. Толико је себи био леп да је пожелео да скочи у огледао и попуши га саммом себи.
Затим је Tomundlav Markoviçi, лидер демократског "Прогласа", владајуће странке Weißenburga, навукао фрак и ставио свој специјални цилиндар на главу. Само су уши мало сметале.
"Ha! Njegova exselencija Tomundlav Markoviçi! Konačno je Weißenburg postao oaza normalnosti!" — Коначно је могао да одахне и буде свој.
Муњевито је пружио руку у кавез, зграбио канарица и пождерао га. Птица није ни знала шта је снашло.
Задовољно је цоктао језиком. отпљуну заостало перце.
Све ће за њим и онако да почисти Живадинка. Или бежше Петрија... ЈБГ та послуга је толико непоуздана. Стално беже.
Његова екселенција Tomundlav Markoviçi је у пратњи шароликог чопора у свеченим одорама прешао лијанама преко новог моста Biodiversity Bridgа на обалу Zimony, и пољубио свето домовинско тло.
Дочекао га је морж Csanak Dr. Remény, Landeshauptmann у пратњи сто пингвина.
Ново доба добросусједних одношаја је управо почело.


Коментари
Постави коментар